23. listopada 2019

Hrvatski hladnokrvnjak

Hrvatski hladnokrvnjak nastao je križanjem domaćih toplokrvnih kobila s uvezenim pastusima ardenske, prešeronske, brabantske i drugih hladnokrvnih pasmina. Počeo se sustavno uzgajati u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Iako je zbog različitih početnih matičnih stada kobila te različitih pastuha hladnokrvnih pasmina koji su djelovali na područjima Hrvatske uz doprinos okolišnih čimbenika pojedinog kraja, hrvatski hladnokrvnjak bio prilično heterogena populacija u pogledu fenotipskih značajki, sustavnim provođenjem uzgojno selekcijskih mjera danas je populacija ujednačena i prepoznatljiva.

Hrvatski hladnokrvnjak je težak, širok i robustan nizinski konj, sigurnog koraka i ravnoteže, čvrste konstitucije. Glava je srednje veličine, širokog čela, ravnog do blago konveksnog profila, izraženih očiju i nozdrva. Vrat je dug, mišićav i umjereno visoko nasađen. Grudni koš je širok i dubok. Lopatice su duge, umjereno koso položene, obrasle mišićjem i čvrsto vezane s trupom. Srednje je dugih, jakih i širokih leda, jakog i širokog spoja. Sapi su nadgrađene, široke, umjereno oborene, rascijepljene s izraženim mišićjem. Noge su snažne s dobra izraženim zglobovima. Kičice su umjereno obrasle dlakom. Stavovi nogu su korektni. Kopita su široka, umjerene tvrdoće. Griva i rep su obrasli valovitom gustom dugom dlakom. Griva je obostrano razdijeljena. Najčešće se javlja boja dorata, a rjeđe vrana, boja alata, kulaša i druge boje.

Hrvatski hladnokrvnjak uzgaja se na području Republike Hrvatske sa središtem uzgoja u Moslavini.

Uzgajivači su preko uzgojnih udruga udruženi u krovno nacionalno udruženje Središnji savez udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka, koje ujedno i provodi uzgojni program pasmine.

Email Newsletter