24. lipnja 2019

Gidran

Pasmina gidran svoj nastanak započinje početkom 19. stoljeća, a kolijevkom uzgoja i izvorištem pasmine smatra se područje Panonskog bazena u sastavu Habsburške Monarhije. Osnivač pasmine je arapski punokrvni pastuh Gidran Senior, kojeg je barun Fechtig kupio 1816. godine u Trstu. Ovaj značajni pastuh visine 155 cm oždrebljen je 1809. godine u pustinjskom području plemena Hagdi Hamdanie. Pastuh je 1818 godine premješten u vojnu ergelu Bábolna u Mađarskoj gdje je započeo uzgoj i nastanak gidran pasmine, te se danas smatra originalnim začetnikom ove pasmine. U ergeli Bábolna pastuh je dao 6 vrlo znamenitih muških potomaka koji su korišteni u daljnjem uzgoju. Najznačajniji od njih je pastuh Gidran II (od španjolske kobile Arogante), koji je upućen u pripusnu stanicu u vojnoj ergeli Mezőhegyes u kojoj je korišten kao rasplodnjak sukladno uzgojnoj strategiji osim na kobilama domaćeg mađarskog uzgoja i na kobilama holstein, mecklenburg pasmine, te rumunjskim, moldavskim i arapskim kobilama. Podpukovnik Lobkovicz, ondašnji ravnatelj ergele Mezőhegyes (koja je ustrojna 1785. godine temeljem odluke cara Josip II) izvršio je reorganizaciju ergele 1855. godine temeljem rodoslovlja i genealoške strukture, što je ukazalo da je ergela broj IV. „gidranskog” porijekla i da pretežito prevladava alata boja. Nakon toga uslijedio je rad na konsolidaciji pasmine i intenzivnijem uzgoju u tipu nešto težeg vojnog, jahaćeg konja. Ministarstvo obrane Habsburške Monarhije je 1855. godine priznalo pasminu Gidran kao zasebni uzgoj. U formiranju pasmine sudjelovalo je oko 200 kobila, od kojih je dio nepovratno nestao tijekom povijesti uzgoja. Rodove gidran pasmine temeljeni su na 16 rasplodnih kobila, koje su osiguravajući dovoljno široku genetsku varijabilnost nastavile genetsku bazu pasmine. Gidran pasmina razgranata je u tri genealoške linije pastuha:

  • Linija “A” – osnivač GIDRAN XXXI., 1863. (u uzgoju od 1867 – 1875)
  • Liniju “B” – osnivač GIDRAN XXXIII., 1868. (u uzgoju od 1872 – 1884 )
  • Liniju “C” – osnivač GIDRAN XXI., 1863. (u uzgoju od 1869 – 1879)

U konačnom formiranju pasmine i u popravljanju uporabnih svojstava pasmine sudjelovali su engleski punokrvnjaci, često u kombinacijama sa arapskim kobilama koje su dalje uzgajane u gidran uzgojnom programu. Osim engleskih punokrvnjaka u uzgoju su korišteni u shagya-araber pastusi, kao i arapski punokrvnjaci. Obzirom na genetske temelje i na unapređenje uzgoja tijekom povijesnog razvoja gidran pasminu krasi svestrana uzgojna iskoristivost, koja je utjecala na široku uporabnu sposobnost pasmine i konkurentnu uporabu u rekreativnom i profesionalnom konjičkom sportu. Gidran je danas vrlo poznata pasmina koja se uglavnom upotrebljava u segmentu jahaćeg i zaprežnog konja.

Intenzivan uzgoj gidran pasmine konja u Republici Hrvatskoj je relativno novo potaknut i malobrojan, no od 2009. godine obilježen je povećanjem uvoza uzgojno valjanih životinja što se odrazilo na ukupan broj ove populacije konja. Uzgoj je uglavnom orijentiran prema geografskim žarištima, no uzgojnim područjem ove pasmine smatra se cjelokupni prostor Republike Hrvatske.

Uzgoj gidran pasmine konja kad govorimo o mjestu uzgoja obzirom na organiziranost dijeliti će se u stručnim i znanstvenim tekstovima, te ostalim tekstovima o ovom uzgoju, na slijedeće subpopulacije:

  • ergelski uzgoj – su grla uzgojena u nekoj od privatnih ili nacionalnih ergela
  • privatni uzgoj – su grla uzgojena od strane uzgajivača pojedinaca.

Bez obzira na mjesto uzgoja pojedinog grla, uredbe ovog uzgojnog programa vrijede za sva grla gidran pasmine u Republici Hrvatskoj.

Email Newsletter